Svako nasilje i zlostavljanje izaziva zgražanje, užas i osudu zlostavljača i nasilnika, a sućut prema zlostavljanima, poglavito kad su žrtve djeca. Zlostavljanja, nasilja i grubog zanemarivanja djece bilo je i prije, ali se o njima manje raspravljalo i govorilo. Problem tjelesnog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja djece prisutan je manje-više u svim sredinama, ali se skriva i drži obiteljskom tajnom. A zašto to tajiti i skrivati? Zataškavanjem ga nikad nećemo riješiti niti otkloniti. Naprotiv, treba ga javno iznijeti, priznati njegovo postojanje i otvoreno progovoriti o pojavama svih oblika zlostavljanja nemoćne i nedužne djece.

Žrtve roditeljskog zanemarivanja, nasilja i zlostavljanja najčešće su djeca rođena izvan braka, nevoljena i neželjena djeca. Počinitelji zlostavljane djece najčešće roditelji koji su se odali alkoholu, drogama, kriminalu, zatim neurotičari, psihopati, patološke osobe i psihički bolesnici. Neki roditelji ne razlikuju korektivne i disciplinske mjere od zlostavljanja pa često provode verbalni teror: ćuškama, šibom, remenom i drugim predmetima nanoseći djetetu teške tjelesne ozljede, psihičke i fizičke traume.
Prema statistikama MUP-a, u Hrvatskoj je u razdoblju od 1991. do 1995. evidentirano 13.698 slučajeva zlostavljane djece. Mnogo više ih je ostalo neotkriveno. Naime, dobri poznavatelji te problematike procjenjuju da je broj registrirane i pregledane djece u javnim zdravstvenim ustanovama zbog posljedica bezobzirnog nasilja samo 10% od ukupnog broja zlostavljane djece.
Konvencija UN-a o pravima djeteta predviđa nužnost intervencije u slučajevima ne samo izravnog tjelesnog zlostavljanja, već i neizravnog, tzv. "pasivnog" nasilja nad djecom, uskraćivanja ljubavi, skrbi, zanemarivanja njihova odgoja i svakog drugog zapuštanja.
Roditelji koji ignoriraju razlike među djecom, njihove mogućnosti, intelektualne, psihičke i fizičke sposobnosti, njihove razvojne potrebe, želje i afinitete, koji im ne omogućuju da se potvrde, dokažu i ostvare kao osobe, da se osjete korisnim slobodnim, punovrijednim, ravnopravnim i priznatim članovima obitelji, da vole i da budu voljena, da dožive priznanja za uložen napor, ostvarene rezultate u uspjehe, da uživaju u ljepoti rada i svojim postignućima, koji ih obespravljuju i prisiljavaju na bespogovornu poslušnost - doista čine teško nasilje nad vlastitom djecom. Odgojno zapuštanje, zanemarivanje, zastrašivanje, psihičko maltretiranje, prijetnja i ucjena predstavljaju okrutan oblik verbalnog nasilja.

Nakon što se prepozna, prizna i osvijesti problem, potrebna je adekvatna edukacija, organizirana, planska, sustavna i znalačka aktivnost te odlučna bitka na sprečavanju i suzbijanju tog brutalnog nasilja nad djecom i nadasve nehumanog i patološkog čina.
Najučinkovitija mjera u sprečavanju zlostavljanja djece jest prevencija. U preventivne aktivnosti valja uključiti školu, socijalnu i zdravstvenu službu, crkvu, razne udruge, humanitarne organizacije i druge progresivne društvene snage koje skrbe o djeci i mladima.

Javnost treba educirati i senzibilizirati za problem zlostavljanja djece, pokrenuti je na preventivne aktivnosti i zaštitu mladih koji su, nažalost, nerijetko izloženi bezobzirnom psihičkom i fizičkom nasilju, brutalnom premlaćivanju i zlostavljanju od vlastitih roditelja i članova obitelji.

Obitelj, škola i društvo odgovorni su za djecu. Oni moraju pravovremeno zapaziti i prepoznati simptome zlostavljanja, dužni su zaštititi djecu, pružiti im potporu, iskazati skrb i brigu. Obitelj mora smoći snage pa otvoreno, jasno i odlučno razgovarati s osobom koja na bilo koji način zlostavlja dijete. Ako ona ne prihvati dobronamjerna upozorenja i nastavi sa zlostavljanjem, za pomoć se treba obratiti socijalnoj i zdravstvenoj službi, savjetovalištu za djecu, mladež, obitelj i brak koji će poduzeti potrebne mjere zaštite, pomoći djetetu i roditeljima. Učitelji, odgajatelji, liječnici, socijalni djelatnici i drugi stručnjaci koji se profesionalno bave odgojem, zdravljem i zaštitom djece i mladeži, zakonski su i ljudski obvezni prijaviti čak i osnovanu sumnju da je njihovo dijete, odnosno učenik, postalo žrtvom zapuštanja i zlostavljanja. Neizvršavanje te obveze čini ih sudionicima u zlodjelu.

ZA ŽIVOT BEZ NASILJA

KAKO PREPOZNATI NASILJE U OBITELJI:

·   FIZIČKO (udaranje, premlaćivanje, ranjavanje...)

·   PSIHIČKO (vrijeđanje, prijetnje, kontrola, ucjena, izolacija, omalovažavanje...)

·   SEKSUALNO (silovanje, seksualna zloupotreba, incest...)

·   EKONOMSKO (uskraćivanje i oduzimanje novca, neplaćanje alimentacije...)

Od rođenja do smrti, u vrijeme mira kao i rata, žene se suočavaju s diskriminacijom i nasiljem od strane države, zajednice i obitelji. Najmanje svaka treća žena na svijetu, tijekom svoga će života biti žrtva nasilja. Nasilje nad ženama prisutno je u svakom društvu, bez obzira na politički i ekonomski sustav, bogatstvo, rasu ili kulturu.
Glavni uzrok nasilja nad ženama leži u diskriminaciji koja priječi jednakost žena s muškarcima u svim područjima života. Nasilje nad ženama nije "prirodno" ili "neizbježno". Ono je grubo kršenje ljudskih prava.

 ZAŠTITIMO OBITELJ!

 SVAKA SITUACIJA NASILJA IMA IZLAZ!

 OTVORIMO VRATA ZAJEDNO!

 "Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju." (Opća deklaracija o ljudskim pravima).

 UDRUGA GRAĐANA "DUGA" TU JE ZA VAS!

MI VAM PRUŽAMO:

·   Razumijevanje i podršku

·   Anonimnost

·   Mogućnost da se ne osjećate usamljenima i odbačenima

·   Informacije o institucijama koje mogu pomoći u ostvarivanju vaših prava

·   Vjeru u istinitost vaših osjećaja i iskaza

·   Apsolutno povjerenje

·   Vrijeme samo za vas

 Tražiti pomoć prvi je korak u rješavanju vaših problema.

INFORMIRAJTE SE, NAZOVITE NAS!

Ako ste žrtva nasilja u obitelji

 OBRATITE SE NAMA!

 ZNATE LI KOJA SU VAŠA PRAVA:

·   KAZATI NE

·   NE ŽIVJETI U STRAHU

·   BITI SLOBODNI

·   KAZATI ŠTO MISLITE I OSJEĆATE

·   BITI SIGURNI I ZAŠTIĆENI

·   BITI VOLJENI

·   IMATI PRAVO IMATI PRIJATELJE

·   BITI SRETNI

·   IMATI SVOJ ŽIVOT U SVOJIM RUKAMA